 Zamislite TV seriju koja kombinira paranoju "Dosjea X", Lovecraftov "cosmic horror" i snalažljivog heroja koji, u najboljoj maniri doktora Whoa, probleme ne rješava mitraljezom već znanjem. I sad zamislite da se čitava ta ukusna šund kaša prvi put pojavila na telki prije više od pedeset godina.
Dobrodošli u Quatermassov svijet. Nadam se da će vam se svidjet.
Tijekom 1950ih, britanski je scenarist Nigel Kneale napisao tri miniserije za BBC o profesoru Bernardu Quatermassu – nepostojećem direktoru jednako fiktivnog britanskog svemirskog programa. Glavna tema serije bile su vanzemaljske prijetnje čovječanstvu – koncept koji je, u Knealovim rukama, bio iznenađujuće sofisticiran. Dok su Ameri čitave 1950-e proveli prežvakavajući jednu te istu priču o napadu letećih tanjura/golemih kukaca (uz časne iznimke poput "Dana kada je Zemlja stala"), Kneale se bavio temama poput parapsihologije, genetičkog inžinjeringa, vladinih zavjera, bogova koji su bili astronauti… Sve klasičnih dijelova urbane mitologije 20. stoljeća.
TV serijal se pokazao toliko uspješnim da je novokomponirani Hammer Studio ubrzo prema njima snimio dva filma koje je koncem 60ih slijedio i treći. S obzirom da je originalnu TV seriju teško ili nemoguće nabaviti (od prve su sačuvane samo dvije epizode) pogledao sam te, navodno inferiorne filmove i ostao ugodno iznenađen.
Prvi u nizu je "Quatermass Xperiment" koji prati neslavni kraj prvog britanskog svemirskog leta. U raketi polijeću tri člana posade. Na Zemlju se vraćaju dva prazna skafandera a jedini preživjeli astronaut - Victor Carroon – u katatoničnom je stanju. U nastavku filma otkrivamo da je raketa putem pokupila autostopera i da Caroon do kraja filma neće izgledat ovako dobro.
Najslabija točka prvog filma je svakako gluma Briana Donelvya koji nije glumio u originalnoj seriji. Američki glumac iz gangsterskih filmova, Donelvy tumači Quatermassa kao antipatičnog seronju kojemu je svemirski program važniji od sudbine trojice astronauta. Quatermass izvlači glavu iz dupeta samo onolko kolko mu treba da spriječi kontaminaciju Londona opasnim oblikom elijenskog života. Film završava ponovnim lansiranjem rakete a čovjek nemre da se ne zapita koji će kurac ovaj put donjeti iz svemira.
Sljedeći je film – "Quatermass 2" – puno bolji. Donelvyev Quatermass je očito počeo uzimat tablete protiv nadrkanosti pa ovaj put čak i pokazuje kolki-tolki raspon emocija. No, zvijezda filma je ponovo priča koja podiže uloge i Quatermassa sad suočava sa debelo uznapredovalom invazijom elijenskih doppelgangera. No, za razliku od "Invazije tjelokradica" di se ovi zadovoljavaju osvajanjem Vukojebine Donje negdje u pustinji Kalifornije, u "Quatermassu 2" elijeni već naveliko manipuliraju državnim institucijama, koristeći zakonske mehanizme vojne tajne protiv samih Britanaca.
Nakon što Quatermassu po ko zna koji put vlasti odbiju financirati projekt kolonije na Mjesecu, ovaj se nemalo iznenadi kada ju ugleda izgrađenu usred Engleske. Postrojenje čuvaju zombificirani stražari sa neobičnim ožiljcima a bazom dominiraju titanske kupole od betona i čelika koje kriju… Što točno? Želimo li opće znati? Trenutak u kojem Quatermass konačno pogleda kroz stanovito okno djeluje kao da ga je napisao Lovecraft.
I tako dolazimo do trećeg filma – "Quatermass and the Pit". Snimljen u boji i sa Andrewom Keirom u ulozi Quatermassa, ovaj film ima daleko najkompleksniju ali i najdepresivniju priču. Radnja otpočinje nedužno – skupinom radnika koji, iskapajući novi rov londonske podzemne, pronađu ostatke mutiranih praljudi. No, popratni će nezemaljski artefakt i njegovi putnici baciti posve novo svijetlo na porijeklo čovjeka. U jednom savršenom trenutku kozmičkog užasa, Quatermass će shvatiti kako elijeni ne samo da su već odavno osvojili svijet, već smo svi mi puki rezultat kolonizacije čija su ostavština latentne, nasilne psioničke moći koje će čitav London baciti u histeričnu orgiju nasilja.
1970ih na BBCju je prikazana i četvrta priča o Quatermassu. U njoj, Britanija je zapala u stanje anarhije u kojem plaćenička policija vodi ulične ratove sa gradskim bandama. Quatermassova unuka pridružuje se rastućem milenarističkom kultu uvjerenom kako će ih elijeni otfurati na bolji svijet a razočarani, penzionirani profesor otkriva kako megalitski krugovi Britanije služe kao upozorenje o elijenima kojih svakih 5000 godina dolaze provesti žetvu među čovječanstvom.
Nemrem se ne divit idejama Nigela Knealea. To je čovjek koji je, skoro pola stoljeća prije "Dosjea X" već uveliko istraživao urbanu mitologiju 20. stoljeća i koristio ju za svoje scenarije. Njegove priču potiču mi maštu poput "Misterija svijeta" A.C. Clarkea. Knealov genij se pri tom ne iscrpljuje u tome već i u sposobnosti da stvarne neuroze i krize društva u kojem je živio pretoči u naizgled puku eskapističku priču, promatrajući pri tom vlastito vrijeme i okolinu izvana što bi svaki pisac – a naročito onaj znanstvene fantastike – trebao biti sposoban napraviti.
Početkom 80ih, Knelae je navodno napisao posljednji scenarij o profesoru Quatermassu. Navodno je njegov kraj bio toliko depresivan da ga je BBC odbio snimiti. No, ja prvi bi volio pogledati seriju snimljenu po tome.
(GNN)
|
