Pokupio sam neku virozu ovaj tjedan i već tri dana čamim u kući. S obzirom na to, organiziral sam si mini maraton paranoja filmova s kojima ću vas sad maltretirat jedno tjedan dana. Pripremite se stoga za put rubom zdravog razuma! Moj mozak je vaš! Dobrodošli u svoju propast!
Invasion of the Body Snatchers (1956)
Prva (Od ukupno četiri!) ekranizacija SF romana Jacka Finneya o vanzemaljskim doppelgängerima koji polako ali sigurno preuzimaju sve stanovnike kalifornijskog gradića Santa Mire.
Režiser Don "Dirty Harry" Siegel snimil je ovaj film polovicom 1950ih i, kao i u mnogima iz tog perioda, gluma oscilira između melodramatične i ukočene. No, čak i tak film ima vrlina. Scena u kojem glavni likovi pronađu divovske mahune u stakleniku jednog od njih je iznenađujuće efektna, čak i uz zastarjele specijalne efekte (mjehurići sapunice umjesto ljige).
No, ono što je zbilja lukafo u filmu je da priči vanzemaljci uopće ne trebaju. Jednom kad skužite da bilo ko od statista na ulici može biti zla komunj- ovaj, svemirac, paranoja se stvara sama od sebe. Dobroćudni serviser na benzinskoj, simpatični bucmasti policajac, stara bakica... Bilo ko od njih može biti neprijatelj.
Hepi end je blijed i dozlaboga nategnut a umjesto njega, puno ću se dulje sjećati scene gdje glavni junak, polulud i raščupan, trči između automobila na autoputu vrišteći vozačima kako su Oni posvuda oko nas.
War of the Worlds (1953)
Ekranizacija Wellsovog romana u produkciji Georgea Pala, koji je kasnije snimio i meni odlični "Vremenski stroj". Wells, genije kakav je bio, tim jednim romanom smislio je čitav holivudski podžanr Vanzemaljske invazije.
U SAD-u 1950ih, s jedne strane imate strah od petokolonaša a s druge strah od Bombe. "Rat planeta" prikazuje Treći svjetski rat s tim da neprijatelj ovdje demokratski lupa i lijeve i desne. Za razliku od mnogih kasnijih filmova istog tipa, od samog početka otpor Marsovcima je iznenađujuće međunarodan. Također, američka vojska ne uspije riješiti problem atomskom bombom kaj je inače falabogu čekić za svaki čavao u filmovima katastrofe.
Iako zastarjeli, specijalni efekti mi izgledaju simpatično, ako već ne dobro. Vrijedi spomenut rukom naslikane pejzaže planeta, makete krajolika i dizajn marsovskih naprava - koje redom odražavaju izgled samih Marsovaca.
Priča također obiluje simpa detaljima, poput lokalnog gradonačelnika koji pad prvog marsovskog broda vidi kao potencijalni izvor zarade. "Mogli bi postaviti stolove oko njega" kaže mu jedan tip. "Glupane!" - odgovara ovaj - "Onda će turisti donijeti svoju hranu umjesto da je kupe od nas!" Kasnije ga Marsovci ubiju. It's funny 'cause it's true.
No, najdraži dio mi je bila stara baba-kolporterka koja izdosađeno sjedi na pločniku pletući šal i izvukuje novinske naslove "MARSOVCI NAPALI ZEMLJU! UNIŠTAVAJU SVE PRED SOBOM!".
(GNN)
|
