Slično novoj "Battlestar Galaktici", "Jericho" svoju inspiraciju pronalazi u terorističkom napadu na WTC. Za razliku od "Galaktike", "Jericho" je na jedvite jade dogurao do druge sezone a i za to je bila potrebna peticija fenova koji su podigli seriju iz mrtvih barem dovoljno dugo da joj njezini autori daju zadovoljavajući završetak. Šteta što serija nije potrajala duže, jer "Jericho" je horor vizija Busheve Amerike u kojoj je svaka teorija zavjere o ratu protiv terorizma podignuta na n-tu potenciju.
Jednog jutra, stanovnici gradića Jerichoa u Kanzasu sa nevjericom ugledaju atomske gljive kako se uzdižu nad horizontom. Prije nego što EMP projektil baci grad u srednji vijek, jedina vijest koju ugledaju na TV-u je kratka snimka uspaničarene mase i kineske TV vijesti sa mapom SAD-a na kojoj su označeni deseci atomskih gljiva. Totalno nerealno, radijacija uglavnom zaobiđe Jericho, no, srećom po publiku, stanovnici ubrzo otkrivaju da je to bio samo početak njihovih problema. Jericho ubrzo ostaje bez struje, hrane, goriva i lijekova a u zamjenu dobivaju paranoju - Tko je napao SAD? Sprema li se invazija? – razbojničke bande i privatne plaćenike koje "održavaju red" pljačkajući civile.
No, nedavno doseljeni stanovnik Jerichoa zna što se događa. Obavještajac zaposlen od vojno-industrijskog kompleksa trebao je postaviti jednu od 25 atomskih bombi koje bi bacile postojeću federalnu vlast na koljena. Umjesto toga, izvukao je svoju obitelj iz grada a bombu sakrio. On i drugi glavni junak serije – lokalni momak sumnjive prošlosti – skupa će pokušati spasiti Jericho od propasti i usput razotkriti najveću zavjeru u povijesti SAD-a.
U usporedbi sa starim strahovima o nuklearnom ratu, apokalipsa "Jerichoa" je skoro pa ugodno iskustvo: bez radioaktivnih pustoši, mutanta ili bandita sa irokezama. Strava "Jericha" je u malim detaljima koji dočaravaju raspad društva i rastuću paranoju. Pijenje prljave vode uzrokuje koleru. Zima ubija stanovnike koji se nemaju čime ugrijati. Ekonomija se svodi na naturalnu razmjenu. Humanitarna pomoć koju gradu dobaci strani avion bude panično odbačena u strahu da je zaražena kao što su poklon-deke Indijancima bile zaražene boginjama. Inače, velim, "strani avion" jer je svijet – sa iznimkom Sjeverne Koreje i Irana atomiziranih pod optužbom za nuklearni terorizam – i dalje ovdje.
Ono kaj mi se također sviđa kod "Jerichoa" je kaj u njemu herojstvo ne dolazi od megasposobnih ubersoldata (iako bi ex-vladinog obavještajca mogli ubrojit u tu kategoriju) već od običnih ljudi. Hrabrost i žrtvovanje mi nekak imaju puno više težine kad dolaze od Nekog Tipa iz kvarta za kog čak i postoji realna šansa da pogine. Naravno, svi znamo da u tipičnoj TV zabavi heroji uvijek pobjeđuju ali poanta ni nije u tom kakav će biti kraj nego kolko će napetosti i neizvjesnosti biti stvoreno na putu do njega. A kad sve to skombinirate sa ekstremnim okolnostima u kojima obični ljudi Jerichoa žive i načinom kako se njihov karakter rasteže do točke pucanja…. E tu onda dobijete jedno fino komentiranje dobrih i loših strana ljudske prirode na nivou "Galaktike".
I tako vam ostavljam stanovnike Jerichoa, promrzle i uboge, kako započinju rat sa susjednim gradom oko energenata i hrane. Srećom, stanoviti vojno-industrijski kompleks podigao je federalnu vlast i vojsku na noge... uz neke male izmjene.
(GNN)
|
