Šund zabavnik

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Komentari On/Off

Bok!
Ja sam Glupinickname a ovo je "Šund zabavnik" - trivijalni blog o trivijalnim temama. Njihov popis možete pronaći ovdje.

Čitamo se!

(GNN)

Stranice
Fantastika - SF&F podforum IMF-a
AV Club - krasan način za gubit vrijeme
TV Tropes Wiki - Learn it. Love it. Live it.
Roger Ebert - zakon recenzije i zakon blog
Wrong Side of Art - stoljeće filmskog šunda
Good Show Sir - samo najgore SF naslovnice
Shorpy - fantastični skenovi starih fotografija
Modern Mechanix - vickasta znanost jučerašnjice
Tales of the Future Past - budućnost kakva je trebala biti.
Dark Roasted Blend - kul stvari iz znanosti, tehnologije i šunda

Blogovi
"Beware! The Blog!" - moj stari blog
At the Diner - patnje mladog Nighthawka
Blogov kolac - blog Darka Macana
Svijet u boci - odem pa čitam
Nefove kolumne - funny as Hell
Nepoznati Zagreb - "Ulicama moga grada..."
Dečko koji obečava - trash movies galore
Almighty Watashi - da ne postoji, trebalo bi ga izmislit





02.03.2008., nedjelja

Paranoja 98

They Live!

Hrvač Roddy Piper u ulozi života. Fizikalac Nada pronađe par sunčanih naočala. Stavivši ih na nos, otkriva da se među običnim ljudima nevidljivi šeću čudovišni buljooki elijeni koji sublimalnim porukama drže Ameriku u pokornosti. Kafka bi iz ovog napravio tragičnu alegoriju. Carpenter svom heroju daje pumpericu i pošalje ga u prvu banku ubijat elijene.

"They Live" je negdje između satire, akcijskog filma i čiste sprdačine - što je možda i najveća mana s obzirom da ni u jednom trenutku nisam siguran dal uzet film za zbilja ili ne. No, dok se svi smijemo Piperovoj drvenoj glumi i Najdosadnijoj tučnjavi u povijesti filma, it's a nervous sort of laughter.

Dvije scene u "They Live!" su vrijedne pamćenja. U prvoj, Nada po prvi put vidi svoj svijet u svoj njegovoj sjebanosti: divovski plakati sa orvelijanskim sloganima, psionički odašiljači na semaforima i robotske špijunske sonde koje zvrdnaju naokolo. Crno-bijeli ton čitavu scenu pretvara iz poluozbiljnog vica u noćnu moru svakog paranoika.

Jednako nadrealna je i scena gdje se Nada i njegov Frend teleportiraju u podzemlje ispod Los Angelesa, gdje, u razmaku od par sto metara vide elijensku vojarnu, TV studio, kozmodrom i golemu svečanu dvoranu gdje elijeni i njihovi ljudski kvislinzi slave vladavinu nad svijetom. To je koncept kojeg se ne bi posramio ni Kafka koji je u "Procesu" tavanu svake praške zgrade poklonio tajnu sudnicu gdje se vode bezbrojni procesi.

The Thing

Još jedan film Johna Carpentera. Znanstvenici u maloj bazi na Antartici pronalaze cucka - jedinog preživjelog iz obližnje baze. Nažalost, cucak je ultimativni tijeložder - elijensko čudovište koje uči imitirati druge oblike života nakon što ih poždere.

U svom remakeu SF horora iz 1950ih, Carpenter uzima njegovu ideju i izokreče ju naopačke: dok u originalu pozitivci pobijeđuju elijena timskim radom, ovdje se vrlo brzo rađa međusobno nepovjerenje. Neprijatelj nije tamo vani, nego je već ovdje među nama. Klaustrofobična i izolirana baza to još samo više potiče. "The Thing" možda i nije neka velka mudrost ali je prilično efektan horor, tim više što mu je temeljna ideja toliko jednsotavna.

Naravno, horor je dobar samo onolko kolko i čudovište u njemu a monster u "The Thing" je prilično sjeban stvor. Ne samo da može poprimiti izgled svakog kog apsorbira nek je i jebeno žilava stvar: ma kolko ga sjeckali na komade, svaki dio se regenerira i nastavlja funkcionirati neovisno o ostatku. Monster je također nevjerojatno ljigav i to ostaje čak i sad 20 i kusur godina starim specijalnim efektima. No, najgori dio je, po meni, činjenica da jebena stvar može pilotirat, popravljati i gradit svemirske brodove. Ideja da tam vani možda postoji čitava civilizacija takvih sranja je... uznemirujuća.

(GNN)

- 18:21 - Rubrika: Za dopisovanje (2) - Dečje novine, Gornji Milanovac - X marks the spot

<< Arhiva >>