"Ti nisi junak, ja nisam ljepotica i vjerojatno nećemo zauvijek živjeti sretno." reče ona "No živi, smo, zajedno smo i sve će biti dobro."
Prva stvar koja me ful impresionirala u romanu "Smrtonosni strojevi" Phillipa Reevea je njegova vizija Londona. Negdje na pol puta između Gilliamovog "Brazila" i francuskog crtića "Kralj i ptica", London budućnosti je masivni pokretni toranj na divovskim gusjenicama. Na vrhu (u sjeni sačuvane katedrale Sv. Pavla) žive gradski moćnici, dok se u Utrobi sirotinja guši ispušnim plinovima mašina i tvornica. Svijet kojim se London kreće uništen je ratovima i prirodnim katastrofama a filozofija dana je "urbani darvinizam" po kojoj veći gradovi doslovno proždiru manje.
Tim Natsworthy je šegrt Ceha povjesničara koji spletom spriječi nepoznatu unakaženu djevojku da ubije Thaddeusa Valentinea - pustolova, špijuna i glavnog macana Londona. Nakon kaj djevojka – po imenu Hester - u bijegu od stražara skoči u grotlo Utrobe, Thaddeus se Timu zahvali gurnuvši i njega: svjedoci Hesterinog ukazanja ga zbog nekog razloga ispunjavaju nelagodom.
Zajedno, Tim i Hester morat će preživjeti blato postapokaliptične Europe izgažene pokretnim gradovima, cepeline, špijune, lude naučnike, još luđe kiborge i kapetana piratskog grada koji želi savladati bonton. Za to vrijeme, Magnus Crome, gradonačelnik Londona i ludi naučnik par exellance planira megalomanska osvajanja svijeta misterioznim artefaktom po imenu MEDUSA.
"Smrtonosni strojevi" je pustolovni roman ironičan i bizaran na onaj divni način koji valjda sam Englezi rade kak se spada. Tim je šmizla koji zbilja vjeruje da je njegov giliamovski London najbolji od svih svijetova. Pustolovna Hester pak definitivno nije filmski materijal: em je ružna em nije baš čista u glavi. Ostali likovi su podjednako šaroliki no redovito imaju kratki vijek trajanja. Zbog toga cinični čitatelj vrlo brzo namjerno prestane marit za njih jer ih Reeve tamani brzinom koja i Georgea R. R. Martina ostavlja u prašini. Sudbina Hester i Tima je pak relativno spretno napisana jer, bar meni, njihovo izvlačenje iz nevolja nije zvučalo isforsirano. Bar ne previše.
Velka umjetnost, ovaj roman nije. Zapravo, "Smrtonosni strojevi" je zamišljen prvenstveno kao zabavni omladinski roman i moj bože, kud je ovaj svijet došao kad se omladinskim smatra postapokaliptični roman o medicinskim eksperimentima na ljudima i herojima koji se, suočeni sa smrću, popišaju od straha u hlače. Sve što vole mladi, indeed.
Nema tu neke duboke karakterizacije i poruka. No, "Smrtonosni strojevi" je zabavan, brz i onak pajtonovski mračan steampunk roman. Ak volite takve stvari (a ja ih puno, puno volim) svidjet će vam se. Osobno me razveselilo kad sam saznao da je to sam prvi od četiri Reeveova romana koji se zbivaju u istom svijetu. Veselje je bilo tim veće kaj je prvi roman bio dovoljno fino zaokružen da to ne bi ni skužio bez konzultacije sa Wikipedijom. Bog blagoslovio kratke romane sa definitivnim završetkom i ljude kaj ih još znaju napisat!
(GNN)
|
